DAMJAN KOZOLE
Slovenski redatelj i scenarist. Rođen 1964. u Brežicama. Odrastao je u Krškom, a živi i stvara u Ljubljani. Svoj je prvi dugometražni igrani film Usodni telefon režirao sa samo 22 godine. To je bio jedan od prvih nezavisno produciranih filmova u bivšoj Jugoslaviji. Filmovi su mu prikazivani na nizu međunarodnih filmskih festivala da bi svojim filmom iz 2000. Porno film postigao veliki uspjeh u slovenskim kinima. Sljedećim filmom Rezervni djelovi iz 2003. ušao je u službenu kokurenciju Međunarodnog filmskog festivala u Berlinu. Film je prikazan na više od pedeset svjetskih festivala na kojima je osvojio niz priznanja, a bio je i među filmovima koji su konkurirali za Europsku filmsku nagradu u kategoriji europskog filma godine. U svojim djelima predstavlja istodobno zabavne i ogrubjele likove koji na specifičan način otkrivaju svoju ljudskost. Također se bavi i posljedicama slovenskog osamostaljenja nakon raspada Jugoslavije. Ostali su mu filmovi Remington (1988.), Stereotip (1997.), Rad oslobađa (2004.) i Za vedno (2008.), a upravo radi na drami Slovenka (2009.).
TOMISLAV RADIĆ
Hrvatski redatelj i scenarist. Rođen 1940. u Zagrebu. Diplomirao je komparativnu književnost i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu te režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu. Kao redatelj debitirao je 1972. filmom Živa istina koji je na Festivalu u Puli nagrađen Zlatnom arenom za najbolju glavnu žensku ulogu koju je dobila glumica Božidarka Freit. Iste se godine predstavio i filmom Timon, a filmskoj se režiji vratio 1991. dramom Luka. Uslijedili su filmovi Anđele moj dragi iz 1995., Holding iz 2001. i Što je Iva snimila 21. listopada 2003.? kojim je na Festivalu u Puli 2005. osvojio Veliku Zlatnu arenu za najbolji film i Zlatnu arenu za najbolju režiju. Režirao je i niz kazališnih predstava (Timon Atenjanin, Tartuffe, Kafetarija), dok posebno mjesto zauzima njegova postava Stilskih vježba Raymonda Quenaua koja se na repertoaru nalazi bez prekida od 1968. Od 1978. do 1997. bio je profesor glume i kazališne režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.
MARCELLVS L.
Brazilski video umjetnik. Rođen 1980. u Belo Horizonteu. Trenutačno živi i radi u Berlinu u Njemačkoj. Na prošlom One Take Film Festivalu 2006. osvojio je Grand Prix za film Čovjek. Cesta. Rijeka. Kao eksperimentalnom umjetniku glavno mu je područje stvaranja work in progress. Među te radove ubrajaju se VideoRizoma (2002.-2005.) i Esquizodramas (2004.) te Čovjek. Cesta. Auti. (2003.), Čovjek. Cesta. Rijeka. (2004.) i Čovjek. Kanu. Ocean. (2005.). Film Čovjek. Cesta. Rijeka. proglašen je najboljim radom na uglednom Međunarodnom festivalu kratkometražnog filma u Oberhausenu te najboljim eksperimentalnim filmom na festivalima u Teheranu i Rio de Janeiru. Samostalne izložbe: Wer mich lenkt ist das Meer, carlier | gebauer, (Berlin, 2007.), Bolsa Pampulha: Marcellvs L., Museu de Arte da Pampulha, (Belo Horizonte, 2007.), Temporada de Projetos 2005/2006 Paço das Artes, Paço das Artes (São Paulo, 2005.), VídeoRizoma, Instituto Felix Guattari (Belo Horizonte, 2003.).